kad nesto zaista zelis, cijeli svijet se uroti da to i ostvaris

Evo i mene napokon.. Nije me bilo par dana na blogu ni nigdje, imala sam doma jednu situaciju tako da se nisam mogla nicemu posvetiti.. Ali evo, sad se rijesilo sve vise-manje, pa sam ponovno s nama.

Dakle, nas challenge je poceo u ponedjeljak, a kako ja nisam imala mogucnosti paziti na prehranu ovih dana, smatram da nebi bilo u redu da dalje sudjelujem. Ali i dalje sam uz vas cure :)

Od sutra pocinjem s medicinskom dijetom. Neznam koliko ste cule za tu dijetu, meni je dobra, bila sam na njoj prosle godine i dosta sam kila izgubila Bit ce tesko posto dosta namirnica ne jedem, jer sam jako izbirljiva u hrani, ali nadam se da cu izdrzati :) I pocinjem trcati svaku vecer, iako trcanje mrziiim iz dna duse. Natjerati cu se!

I evo stavljam ove zalosne mjere. Neu se vagati sve do kraja dijete, nije mi vazno koliko kg imam, samo da mi se mjere smanje.. Iako bi bilo lijepo da ta brojka bude manja ali eto.
grudi: 84
struk: 69
trbuh: 73
bokovi: 97
bedro: 58


Sto se njega tice, pokusavam sto manje na to misliti, zaokupljam se drugim stvarima, izbjegavam ga i super mi je zasad. Samo neka tako i dalje bude :)

Ljubim vas!
Procella

30.11.2010. u 21:39 | 4 Komentara | Print | # | ^

Otvaram blog.hr i upisujem lozinku i svaki put se cudim zasto sam za lozinku stavila svoje ime. Valjda da me podsjeca da sam to zaista ja. Da sam debela i da pisem blog o tome kako sam debela. Lijepo.

Sjecam se kako sam prije tocno dvije godine, bila predivno mrsava. Imala sam 48 kg. I tako sam se predivno osjecala i bila sam tako vesela i sretna, sretna, sretna.
Sada se ne osjecam apsolutno nikako. Samo praznina. Koja je iz dana u dan sve veca i veca. Vrijeme je za promjene. Definitivno je vrijeme za promjene.

Ali me i dalje muci on. Ne trebate dalje ni citati, upravo se spremam pisati o tome kako mi fali.
Znaci. Fali mi. I eto priznala sam. I stalno razmisljam o tome kako mi je rodendan bio prije mjesec dana. Samo mjesec dana. I kako mi je napravio najdivniju stvar koju mi je ikad itko napravio. I kako mi fale nasi glupi razgovori. I nase mjesto. Svaki dan kraj njega prodem, svaki put mi je tesko sjetiti se. Neznam sto se dogodilo, ali nije isto kao prije. I jos ona. Nju nimalo ne krivim. On je decko kakvog bi svaka cura zelila.. Ja nisam cura kakvu bi svaki decko zelio. Nisam lijepa. Nisam mrsava. Nisam nesto pretjerano pametna. Previse jedem. Previse pricam.
Previse o meni pricaju. I previse mi je zao zbog svega.
Samo se zelim maknuti.

24.11.2010. u 20:51 | 4 Komentara | Print | # | ^

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

o meni


Procella
Ime koje simbolizira sve oluje koje se svakodnevno događaju u meni. Sve nemire i odluke. Depresivna sam, da. Morbidna sam, da. Ponekad je zaista teško biti u mom društvu. Crtam bizarne slike. Ne volim boje. Volim pisati, ali samo za sebe. Cijenim umjetnost, obožavam kazalište. Bojim se da ću biti povrijeđena. Jako sam neodlučna i često dramtiziram radi sitnica. I debela sam.